Monografija pod nazivom: Intelektualni kapital bavi se jednom suvremenom i aktualnom temom. U knjizi autori polaze od teze da imovina poduzeća koja pridonosi profitnom poslovanju može biti sastavljena iz, grubo rečeno, dva dijela. To je fiksni kapital i intelektualni kapital. Njihova teza je ta da računovodstveno- financijski ustroj poduzeća vrlo precizno prati veličinu vrijednosti i rabaćenje fiksnoga kapitala. Ali, gotovo se ne prati veličina vrijednosti tzv. intelektualnog kapitala, iako ovaj intelektualni kapital u tvrtkama koje rukuju visokom tehnologijom višestruko pridonosi profitu nego fiksni kapital.

Polazeći od tako postavljene teze, problematika se izlaže u četiri međusobno logički i sadržajno povezanih cjelina. U prvom poglavlju govori se o globalnim procesima u svjetskoj ekonomiji koji mijenjaju poslovno okruženje poduzeća. Tu se ističe da procesi znanstveno- tehnološke revolucije predstavljaju najznačajniji činilac te izmjene okruženja poduzeća. Opisuju se procesi znanstveno- tehnološke revolucije, sa svim relevantnim uzrocima i posljedicama. Potom u drugom poglavlju prelazi se na problematiku valorizacije intelektualnog kapitala. To se čini tako da se najprije nezaposlenost sagledava sa stajališta efikasnosti upotrebe kapitala i to na način kako je to do sada promatrala klasična ekonomska teorija, posebno Keynezijanska i Neokeynezijanska.

Istovremeno ta se stajališta provjeravaju kroz podatke o nezaposlenosti u Republici Hrvatskoj. Potom se zaključuje da stara ekonomska teorija ne može u potpunosti odgovoriti na novo nastala pitanja. Iz toga se sada postavlja pitanje što je značajnije za "proizvodnju profita", da li fiksna imovina ili intelektualni kapital. Tu se ispravno zaključuje da sve veće značenje ima intelektualni kapital nad fiksnim kapitalom.

To daje mogućnost da se u trećem poglavlju postavi glavna teza da je intelektualni kapital najznačajniji činitelj uspješnosti poslovanja poduzeća. Objašnjava se što se to ima podrazumijevati pod intelektualnim kapitalom, kao i to da se u vrijeme treće tehnološke revolucije - informatičke revolucije poduzeće od kapitalom intenzivnog pomiče prema znanjem intenzivnom poduzeću. U ovom dijelu knjige korektno se i znanstveno dosljedno objašnjavaju ti novi procesi u poduzeću koji mijenjaju uvjete poslovanja, dajući sve više značaj informaciji kao ekonomskom resursu. Uvodi se i novi koeficijent: VAIC uz pomoć kojega se mjeri i iskazuje doprinos intelektualnog kapitala uspješnosti poslovanja poduzeća.

U četvrtom dijelu knjige na bazi statističkih podataka o poslovanju hrvatskih poduzeća vrši se mjerenje veličine intelektualnog kapitala. Ovdje se promatra čitav niz tvrtki sa stajališta koeficijenta VAIC, ali se uvode i koeficijenti VACA kao odnos između dodane vrijednosti i fizičkog kapitala poduzeća, te koeficijent VAIP koji se izračunava na bazi dodane vrijednosti i intelektualnog kapitala. Tako sada koeficijent VAIC predstavlja zbroj koeficijenta VAIP i VACA. Navedenom metodologijom najprije se vrši pregled uspješnosti poduzeća prema strukturi vlasništva, a potom se ocijenjuje prvih 50 najuspješnijih hrvatskih poduzeća, i zadnjih 50 po uspješnosti hrvatskih poduzeća. Promatraju se i skupine poduzeća sa pretežnim državnim vlasništvom, zatim poduzeća u pretežito privatnom vlasništvu, ali i privatizirana poduzeća u pretvorbi. Ocjenjuju se i potpuno privatna poduzeća kao i čisto državna poduzeća. Ocjena se vrši i po pojedinim sektorima industrije.

The monograph "Intelektualni kapital" deals with one modern and actual theme. Authors begin the book with the thesis that enterprise assets, which contribute to profitable business activities, could consist, if put roughly, of two parts. Those parts are fixed assets and intangible assets.

They support the thesis that such an accounting-financial system within the enterprise monitors precisely the value and fixed assets utilization. Yet, the value of so-called intellectual capital is hardly ever monitored, although the intellectual capital (intangible assets) within the companies that operate high technology contributes to profit more than fixed assets. So established thesis unveil the problematic in four correlative, logical and thematically connected entireties.

In the first chapter the authors discuss global processes in world economy, which alter enterprise's business environment. At this point, they emphasize that the processes of scientific- technological revolution represent the most significant factor of those alterations in enterprise's environment. The processes of scientific- technological revolution are described with all relevant causes and consequences. In the second chapter authors move further to the problem of intellectual capital valorization.

They approach the unemployment from the standpoint of efficient capital utilization in the way which practiced classical economic theory, especially Keynesian and Neo-Keynesian. At the same time, those standpoints are examined through the unemployment data for the Republic of Croatia. The authors conclude that the old economic theory cannot entirely answer newly created questions. The book therefrom brings following question: what is more important for "profit production", fixed assets or intangible assets. At this point the authors reach a correct conclusion that, if compared to fixed assets, the intangible assets increasingly gain on the significance.

Thereupon in the third chapter is establishes the main thesis: intangible assets are the most significant factor of enterprise's business efficiency. Term intangible assets/intellectual capital is explained in this chapter, as well as the fact that the third technological revolution - information revolution initiates the trend of enterprise's movement from capital intensive towards knowledge intensive enterprise. Those new processes in the enterprise, which alter the business conditions, are correctly and scientifically based explained in this part of the book. Moreover, the authors put more weight to information as economic resource. The book introduces new coefficient VAIC that measures and indicates the contribution of intangible assets to efficient business of enterprise.

Intellectual capital is measured in the fourth chapter of the book according to statistic data about business activities of Croatian enterprises. In the view of coefficient VAIC, here is being observed the whole range of companies. The authors also introduce coefficient VACA as a relation between added value and physical capital in the enterprise, as well as the coefficient VAIP, which is calculated according to added value and intangible assets. Therefore, the coefficient VAIC represents the sum of coefficients VAIP and VACA. Specified methodology primarily examines enterprise's efficiency towards the proprietary structure, and than estimates 50 the most successful and 50 the least successful Croatian enterprises.

The book also examines groups of enterprises that are mostly in state proprietorship, the enterprises that are mostly in private proprietorship and the enterprises that became private through the process of transition. Correspondingly, entirely private enterprises and entirely state enterprises are also being evaluated.

Authors
Ph.D. Ante Pulić
Ph.D. Dragomir Sundać